Izložba fotografija Jasmina Krpana u galeriji KORZO 26C, 28. 9. – 5. 10. 2019.
Jasmin Krpan
Rođen je u Zagrebu 1953. gdje odrasta i završava osnovnu školu. Kao mlad pokazuje avanturistički duh i poslije osnovne škole odlazi u Bakar gdje upisuje Pomorsku školu. No nakon trećeg razreda vraća se u Zagreb i završava srednjoškolsko obrazovanje u gimnaziji. Ideja i želja za slikom, za filmom, za fotografijom javlja se još u doba osnove škole. Silno je želio kupiti filmsku kameru kako bi sam snimao svoje filmove, ali nije imao dovoljno novca i kupuje fotoaparat. To će mu odrediti život i profesionalnu sudbinu.
Sa silnom energijom i buntovnošću da mijenja svijet, kakvu ima samo mlad čovjek, upisuje studij novinarstva. U vrijeme studija više vremena provodi u američkoj čitaonici listajući ilustrirane magazine kao što je Life i u njemu proučava fotografije. Zanesen slikom svijeta kroz viđene fotografije svjetskih fotoreportera napušta studij novinarstva i intenzivno traži gdje će naučiti tehničko-zanatsku osnovu fotografije. Nije ništa znao, a želio je naučiti kako se razvija film, kako se pravi fotografija. I posrećilo mu se. Upoznaje gospodina Horvata, vrsnoga fotografa koji je radio u Ozehi (Oglasnom zavodu Hrvatske), a kasnije u propagandnoj službi Ine. Bio je njegov „potrčko“, kako sam kaže, a danas bi to zvali asistentom. I nije mu smetala ta uloga jer je od ovoga izuzetnog majstora naučio sve o fotografiranju i pravljenju fotografija u tehničko-tehnološkom smislu. Radio je za majstora sve što je trebalo, naravno bez plaće u novčanom smislu, ali je zauzvrat dobio veliko neformalno obrazovanje. Dobročinitelj, gospodin Horvat, ovom je znatiželjnom mladiću dao potpunu slobodu rada u laboratoriju. U toj slobodi laboratorijskog polumraka mladi Krpan samostalno razvija i radi fotografije za prvi album Azre na što je posebno ponosan. Pojavom Poleta odmah se uključuje u tu sjajnu ekipu fotoreportera. No, u Poletu je radio crno-bijelu, a želja mu je bila kolor fotografija tako da ubrzo prelazi u Start, u to doba kultni tjednik.
Ubrzo mu, za njegov avanturistički duh, Zagreb, Polet i Start postaju pretijesan prostor i odlazi u Pariz, svjetski centar fotožurnalizma s idejom da radi za najveće svjetske fotoagencije. Zahvaljujući direktoru međunarodne fotoagencije Sipa, koji Krpanu daje putni nalog za Poljsku, on odlazi tamo sa zadatkom da napravi reportažu o uvođenju izvanrednog stanja i slamanju Solidarnosti (sindikat i politički pokret). Ova sjajna Krpanova reportaža objavljena je u uglednom Paris Matchu i to mu je bila odskočna daska za njegovu svjetsku karijeru. Vrata su mu sada bila otvorena za centre i epicentre svjetskih događanja.
U njegovu profesionalnom fotoreporterskom radu slijede rat Irak-Iran, revolucija u Nikaragvi, prve reportaže iz SSSR-a. Nakon ovih sjajnih reportaža dolazi mu poziv vrlo ugledne svjetske novinske agencije GAMMA, a to mu je bila mladenačka želja, i u kojoj ostaje do 1993. godine radeći reportaže iz Istočne Europe, Bliskog istoka, Azije.
Gledajući iz udobnosti fotelje dnevnoga boravka Krpanove reportaže ratnih i svih drugih kataklizmičnih događanja bjelosvjetskih mjesta, ne možemo ni slutiti što sve reporter tu proživljava. Da, baš tako. Krpan je u Iraku izgubio sluh na lijevo uho, a na drugim mjestima prebolio malariju i proživio kojekakve druge opasnosti u naporu da donese sliku aktualnih svjetskih događanja na originalan i autorski način. Taj napor i ta žrtva urodila je uspjehom pa je 1983. godine ušao u izbor najboljih fotografija godine u Time magazinu s fotografijom s pogreba Jurija Andropova na Crvenom trgu u Moskvi. Kasnije je ova fotografija ušla i u odabir najboljih fotografija XX. stoljeća.
KAMBODŽA – VIJETNAM – KINA
Ovih deset slika otvorenih ambijenata gradova, tj. njihovih ulica Kambodže, Vijetnama i Kine samo je manji dio fotografskog materijala iz nove autorske knjige koju priprema Jasmin Krpan pod radnim naslovom Not so crazy reach Asians. Iako ih je samo deset one su po sadržaju sasvim dovoljne da promatrača fasciniraju i pokrenu mu emocije gledajući kroz njih sve povijesne nevolje i tragedije, a i ekonomski progres ljudi tog dijela svijeta. Krpan je svojevremeno živio aktualne događaje tog prostora i izvještavao o njima tako da sada s vremenskim odmakom i bez profesionalne obaveze prema agenciji živi, promatra i fotografira ljude i njihov život. Koliko god su ove fotografije i asocijativne i temeljno dokumentarne one prvenstveno nose u sebi snažno komprimiranu emociju i empatiju autora prema snimanom prizoru. Ta silina nagomilanih osjećaja nevidljivim, fluidnim poveznicama prelijeva se u mentalni i emocionalni prostor nas promatrača. Ovo je ulica, živopisna dinamična, ovo je ulica koju Krpan živi, ovo je ulica koja opominje, ovo je ulica koja se nada evoluciji i boljem životu. U ovih deset slika, fotografskih slika Krpan je nemilosrdno secirao i povijest ovih prostora i odnos svjetskih politika prema ovom području, a i nadu u bolje sutra. Prave lubanje žrtava rata u Kambodži, jesu opomena i strahota ljudske krvožednsti ma kojeg rata na ovom svijetu ili pak mlada žena s invalidnim rukama posljedicja je kemijskih ratnih djelovanja svjetskih „dobročinitelja“.
Krpan fotografiranjem života ulice ovoga područja objašnjava kompleksnost , međusobnu povezanost i isprepletenosti različitih interesa Kine, Kambodže i Vijetnama. Međusobno su ratovali i ostavština je niz neriješenih problema tako da su im odnosi u kontinuiranoj napetosti, a pak s druge strane pragmatičnost dnevnog života drži ih u stalnoj suradnji. Od velike i moćne Kine ekonomski ovisi Vijetnam, a od Vijetnama Kambodža i od ove lančane uvezanosti i ovisnosti život običnog čovjeka balansira između življenja i preživljavanja. Vijetnam i Kambodža su neka vrsta odskočne daske za Kinu prema Indiji, a svi trpe i osjećaju ekonomske prijepore Kine i Amerike.
Ulica je najbolji pokazatelj ili barometar političkih, kulturnih, ekonomskih i svih drugih statusa nekog područja i zato Krpan tu ulicu suosjeća i živi punim srcem i s fotoaparatom u ruci. Ovo je globalna ulica i ovo su Ljudi s ulice 2 kako sam Krpan kaže jer mu je ovo svojevrsna imaginarna posveta istoimenom opusu legendarnog Toše Dapca.
Borislav Božić, prof.