OVAKO JE BILO NA OTVORENJU IZLOŽBE
GALERIJA PALACH, 5. listopada 2012.
POGLEDAJ I OVO
Morena Kvaternik
I was born in 1965 in Rijeka. I graduated for High Nurse on Medical University in Rijeka. As an unfamiliar individual, I found myself in photography. At first, it was a game to me, but in the past 2 years I specialized myself in this form of exprssion. I presented my impressions and aspect in „coloured and black and white world“. I had an independent exhibition and I took part in a few national and international exhibitions. I have been a member of a Photo club Rijeka since 2010. I live and work in Rijeka.
Rođena sam 1965. godine u Rijeci. Dipomirala sam na studiju za Više medicinske sestre pri Medicinskom fakuletu u Rijeci. Kao neprilagođeni individualac pronašla sam se u fotografiji. Prvo mi je to bila igra, a zadnje dvije godine sam se ozbiljno posvetila tom obliku izražavanja kojim prezentiram svoje impresije i pogled na „šareni i crno-bijeli svijet“. Imala sam jednu samostalnu izložbu i sudjelovala sam u nekoliko nacionalnih i internacionalnih izložbi. Članica sam Foto kluba Rijeka od 2010. godine. Živim i radim u Rijeci.
Skupne izložbe 2010. God:
Grimalda, Galerija Grimalda, Istra
Kočevje, Slovenija, Šeškov dom, međunarodna izložba fotografija
Kukljica, Galerija Otok, nacionalna izložba fotografija
Rijeka, Filodramattica, međunarodna izložba fotografija
Rijeka, Izložbeni prostor Državnog arhiva
Zagreb, Muzej Mimara, međunarodna izložba fotografija
2011.god:
Kočevje, Slovenija, Šeškov dom, međunarodna izložba fotografija
Slatina, Salon fotografije, nacionalna izložba fotografija
Rijeka, Grad i voda-voda i grad, međunarodna izložba fotografija
Kukljica, Galerija Otok, nacionalna izložba fotografija
Zagreb, Organ vida, međunarodna izložba fotografija
Ajdovščina, Slovenija, međunarodna izložba fotografija
Đurđevac, međunarodna izložba fotografija
Dubrovnik, nacionalna izložba fotografija
Čakovec, nacionalna izložba fotografija
2012. god:
Rijeka, Zima, nacionalna izložba fotografija
Bristol, V.Britanija, međunarodna izložba fotografija
Osijek, međunarodna izložba fotografija
_______________________________________________________________
O aktovima Morene Kvaternik
Brzim pregledom povijesti umjetnosti uočava se skoro dominantna prisutnost slika golog ljudskog tijela. Ova usmjerenost ka ljudskom tijelu izgleda ostat će i u buduće interes svih umjetničkih praksi. Dakle, tema je vječita i stvar je smo načina pristupa temi i u kojem kontekstu autor temu propituje. Često su ovu temu pratili prijepori koliko razotkriti tijelo i na koji način ga pokazati. Razne dogme kroz povijest uzimale su si pravo i propisivali recepte kako se odnositi prema tijelu. Pa i umjetnici raznih provenijencija usmjeravani su na kojekakva pravila kod rada na aktu. Cilj svih tih uputa je nešto sakriti, a što to treba skrivati na ljudskom tijelu? U stvari pitanje treba postaviti ovako: Da li je tijelo za javnu ili intimnu pažnju. Morena Kvaternik nema tih dilema, ona je jasno definirala prostor svojih aktova. Prostor je meditativno intimnog ozračja. Fotografije aktova Morene Kvaternik su male personalne slikovne priče koje za čas intimiziraju našu komunikaciju. Morena pristupa tijelu s pažnjom trajne idealizacije čeznutljivosti. Svaki njen pogled ili fotografija reducirani su fizičkim preprekama, staklom, vodom ili kakvim transparentnim materijalom. Taj prirodni filtar baš je morao biti na putu između pogleda i tijela. Nije to samo fizička brana više to ima značenje nekog mentalnog reduktora ili filtra za postizanjem nježnosti i poetičnosti snimanog motiva. Pa i veličinom izloženih fotografija autorica nam jasno poručuje da promatranje ovih tijela nije za grupnu ili kolektivnu akciju. Ovdje samo i isključivo treba uspostavljati personalne komunikacijske kanale te se prepustiti intimnoj asocijativnoj atmosferi. I gle čuda ove fotografije su neka vrsta putne karte koja nas vodi kroz nas same i na diskretan način izlistava nam naš spomenar. Mrak je i tijela se tek naziru ili samo konture trepere kao da će svaki čas nestati u mističnosti tame. Neće nestati dok god čovjek ima potrebu da sam sebe propituje. Morena je propitala i sebe i nas kroz niz ovih aktova na način da dok promatramo njene fotografske opservacije ponovno zavirujemo onako voajerski u sebe ili možda u nekog pored nas?
Borislav Božić, prof.
Rujan, 2012.
