ANTE VERZOTTI VRLO ŽIVO OBJAŠNJAVA SVOJ RAD PRIGODOM OTVORENJA IZLOŽBE
Ovako su to zabilježili mediji Moja Rijeka
U Galeriji Principij
_________________________
Kustos izložbe: DR. sc. Ana Peraica
PONEDJELJAK, 10. rujna u 20 sati, Galerija Principij, Pod voltun 4
Izložba ostaje otvorena do 21. rujna 2012. godine i može se razgledati radnim danom od 18 do 21 sat i subotom od 10 do 13 sati.
KRIPTOFOTOGRAFIJE
Fotografa Antu Verzottija, unatoč činjenici da je kao 70-godišnjak primio nagradu Grada Splita za životno djelo, nazivaju “najmlađim splitskim fotografom.” Iste godine, naime, autor dobiva i nagradu zagrebačkog salona za ciklus foto-kolaža Život je lijep. Razlog ovog statusa Ante Verzottija su njegovi eksperimenti u mediju fotografije, koji traju u kontinuitetu od studentskog vremena sa praške akademije FAMU, na kojoj je studirao kameru. Verzotti je tada proučavao kako medij fotografije, tako i onaj filma, u kontekstu svjetske eksperimentalne scene, a filmski uradci Twist i New York nagrađivani su u New Yorku, Sarajevu, Zagrebu… Autor 13 kratkometražnih filmova nagrade je dobivao, paralelno i za fotografiju.
U svojim eksperimentima, Verzotti testira rubne odlike medija, ne samo fotografije i filma, već i klasičnih, nereproducibilnih medija, poput slikarstva, osvrćući se na povijest slikarstva, posebno periode Moderne poput Suprematizma, te Postmodernog Pop Arta koji redom reduciraju fotografsko značenje i formu. Teorijska promišljanja započinje u ranim danima pišući diplomski rad o panormskoj fotografiji koji se dan danas koristi kao predavačko pomagalo na FAMU, no nastavlja pišući kolumnu o fotografiji u dnevniku Slobodna Dalmacija. I upravo taj širok spektar pogleda na fotografiju, koji uključuje suvremena pitanja fotografije no i velikih pitanja svih ostalih umjetnosti dovodi Verzottija i kao predavača na splitsku Umjetničku akademiju.
Na posljednjoj izložbi, Kriptofotografije, čiji naslov govori o temi zbijanja značenja i redukcije slika u fotografiji, Verzotti je izložio pregled eksperimentalnih fotografija koje nastaju od studentskih dana. I opet, pozvao se na medije filma, odnosno filmske montaže, no i suvremene umjetnosti, izbacivši u prednji plan zagonetnost fotografskog medija. Teme kojima se bavi, naime, na granici su političke korektnosti te isijavaju humor autora koji kao da se skriva iza još uvijek malo istumačenog medija na dječiji način. Verzotti postavlja velika pitanja svjetske povijesti u zagonetke promatrača, kao da ga pita – da li ste sigurni da sam ja to rekao ili to slučajno vi sami mislite? I upravo ta dilema značenja, propitivanje samih početaka medija, često uzetoga zdravo za gotovo, vezano uz vlastitu zornost, ponovno vraća dječijom zaigranošću i na same početke medija, u vrijeme kada je fotografija bila oslobođena žanrova.
Što bi uistinu fotografski medij, insittucionaliziran kroz svoje tradicionalne žanrove portret, life fotografija, pejzaž itd… trebao prikazati ili moći prikazati? Da li ga je moguće osloboditi sprega i ponovno izumiti? Sigurno, previše je već i zalazaka sunca i sutona na pučini…. Jedan pregled fotografije kao sredstva promišljanja, sredstva eksperimenitranja svakako dobro dođe da razbistri pogled na svijet slika kojim smo bombardirani danonoćno i vrati u vrijeme kada je fotoaparat bio tek jedan od igračaka jednog vremena.
U svom pregledu ponudivši niz varijanti čitanja velikih tema XX stoljeća, od kojih su neke delikatne pa i tabooi, Verzotti svakako ispituje i naša znanja o povijesti te fotoaparatu kao mediju dokumentiranja iste. On, doslovno, tvrdi, kako je i sama dokumentarna povijest predmet preslagivanja ideoloških stanovišta, a jedno od njih uključuje i temu da je fotografija uopće sredstvo realnoga prikaza. Ono što mislimo da vidimo zapravo i ne vidimo, već konstruiramo, slijepo vjerujući da je fotografija realan prikaz. A onda odnekuda, upravo na ovoj izložbi kao da je dijete opet izjavilo “car je gol” i jedna mogućnost, nastala dubokim teorijskim preispitivanjem prevlada i postavi pitanje, da uistinu zašto smo vjerovali ideološkom foto-aparatu?
Ana Peraica
Ante Verzotti rođen je 1942 . u Splitu. Diplomirao je 1973. filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji lijepih umjetnosti FAMU u Pragu.
Fotografijom se bavi od 1958. godine. Do danas je priredio 25 samostalnih i sudjelovao na 90-ak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu na kojima je dobio i zapažene nagrade. Od 1979. do 1996. sustavno je fotografski dokumentirao sve programe i predstave HNK u Splitu i Splitskoga ljeta. Od 1992. stalno je zaposlen u Slobodnoj Dalmaciji kao urednik fotografije i fotoreporter.
Paralelno s fotografijom bavio se i snimanjem filmova. Na Umjetničkoj akademiji UMAS u Splitu predaje od njezina osnutka, 1997. godine, kao izvanredni profesor – Kolegij fotografije i filmskog i TV snimanja.
Hrvatski fotosavez mu je 2009. dodijelio najviše počasno autorsko zvanje prvog reda: Majstora fotografije (MF-HFS), prvo takvo u Hrvatskoj.
Član je Foto-kluba Split i Kino-kluba Split (od 1957.), Hrvatskog društva filmskih djelatnika – HDFD (od 1975.), ULUPUH-a (od 1980.), HZSU-a (od 1981.) i HND-a (od 1992.).